Perun ili sveti Ilija

  Perun je sin Svarunov, bog groma i munje. Perun je staroslavenska riječ koja označava munju i grom, koja je svoje izvorno značenje i danas zadržala u Ukrajini, Bjelorusiji, Poljskoj, Slovačkoj, te u sjeveroistočnoj Sloveniji. Kod podalpskih slavena je četvrtak (peraunedan) zabilježen kao "Perunov dan." Lingvisti su kao praindoeuropsko ime boga koji udara gromovima rekonstruirali oblik per(kw)u-no. Perun je u starohrvatskoj mitologiji poznat kao Porin, Porga, Porevit, Plivnik, Strahimir i Branimir.Nakon pokrštavanja kult Peruna nije izumro, već se nastavlja kroz štovanje svetog Ilije. Mnogi znanstvenici sumnjaju da je upravo Crkva, radi lakšeg pokrštavanja, potaknula da Perun postane sveti Ilija, međutim, ne postoje pisani dokazi koji bi potkrijepili ovu tvrdnju.Kult slavenskog boga Peruna kod svih južnih Slavena je prenesen na svetog Iliju.

  Narodna predaja u Kotoribi kraj Čakovca govori kako se treba ponašati na blagdan svetog Ilije:

"Na dan svetog Ilije ne smije smije se voziti žito, jer će tada u njega grom udariti.

Na dan svetog Ilije mora se ići u crkvu k svetoj misi, da grom ne udari u stanje (stambene prostorije).

Na dan svetog Ilije mora se sve žito pospremiti, jer će inače na polju u njega udariti grom."

  Službena katolička literatura koja se, temelji na Bibliji (Stari zavjet), o Iliji, piše:

" (...) Pred večer Ilija oko svoga žrtvenika iskopa jara, sve poli s puno vode i pomoli se: Jahve pokaži danas da si ti Bog Izraelov. Tada padnje oganj s neba, spali žrtvu na žrtveniku i osupi vodu u opkopu. Sav narod padne na zemlju vičući: Jahve je Bog. Nakon toga se Ilija pomoli za kišu i padne obilna kiša. Kad je došlo vrijeme da Ilija pođe sa zemlje, dođoše do rijeke Jordana, Ilija udari plašetm po vodi i ona se rastavi na jednu i drugu stranu te prijeđoše po suhom. Išli su dalje i odjednom se pojave ognjeni konji i Ilija se počne s njima dizati prema nebu"(2 Kr 2,1-14).

Prema starohrvatskoj mitologiji Perun svijetom putuje u vatrenim kolima ili jaši na konju iz čijih kopita sijeva živa vatra.

  Legenda o svetom Iliji iz Međimurja govori kako je sveti Ilija postao od vaga. Vrag je, naime, vidio kako je Bog od zemlje napravio čovjeka. Vrag je isto htio da ima nekoga tko će ga slušati i tko će ga slaviti. Zato je i on napravio tijelo čovjeka od zemlje kako je vidio od Boga. No, nije mu mogao udahnuti dušu i uliti mu život. Po tome je vrag spoznao da je za stvaranje ljudskog života potrebna Božja pomoć. Vrag se odlučio poniziti i zamoliti Boga da oživi njegova čovjeka. Bog ga je odvraćao od takve želje, jer će mu biti na veliku neugodnost i štetu. No, vrag nije odustao od svoje namjere. Konačno mu je Bog udovoljio želji i oživio Iliju. Bog je obvezao Iliju da mora odasvud ganjati vragove u pakao. Od tog čaša Ilija ganja munjama na vatrenim kolima sve đavole u pakao. Vragovi ga se boje i pred njim bježe kao pred svojim najvećim neprijateljem. Prema narodnom vjerovanju iz Podravine Fašnik je pomoćnik svetog Ilije, dok u Dalmaciji ima pomoćnicu Irudicu. No, pomoćnici nisu imali iste zadaće jer Fašnik je pokazivao koga treba munjom pogoditi, a Irudica je punila gromove.  Ako usporedimo narodna vjerovanja i citat iz biblije možemo zaključiti da je sveti Ilija identičan Perunu. Baš poput Peruna sveti Ilija jaše ognjene konje, gađa sa munjama i upozorava s gromovima.