Trtar

 

Trtar

Nazvano još i Paklina. Trtar ili Paklina je Črtovo podzemno carstvo. Ono je gusto, mrklo, tmurno, maglovito, mračno, mrazno, grozno puno paklene magle i hudih oblačina. Posred njega nalazi se otok smrti Temnava. Usred otoka uzdiže se Lelej gora, a na njoj Tamnograd, veliko boravište crnog gospodara podzemlja, sazdano od ljudskih i zvjerinjih kostiju. Tu srebro blijedi, a ne sija ni žeženo zlato. Uokrug tog grada teku tri grozne i blatne rijeke. Prva je Stupnica, rijeka zaborava, mrzla i mračna voda, na čijim valovima borave sjene minulih vremena i čuje se lepet nevidljivih krila, a osjeća dodir tišine i strahote tame. Druga je Jahorika rijeka uzdisaja, plača i jauka, vrlo studena, a treća Trusovina, rijeka mržnje. Tko iz nje pije, svakoga će omrznuti.

Preko rijeka u blizini Tamnograda vodi most kojim duše zlikovaca stižu pred Černboga. Most je srebrn i na njemu stražare četiri djevojke. Sve tri rijeke izviru ispod Pamira protječu kroz Ajersko more, teku otokom Temnavom te poniru u polju zločina.

Temnava je prostor bez zrnca radosti, puna bola i tuge. Po njoj su razbacani paklenski bunari. Tu nema ničega, ni čežnje ni osjećaja. Tim krajobrazom, u oblačnom talogu, lunjaju gomile umrlih duša, a tek ponekad se zna razlijegati i urnebesan topot.

Obale Temnave čuva strahovit nakot Orko, nakazni pas koji laje čak i na Černoboga. Orko ima tri glave, a pretvara se i u osvetoljubivu mačku, bijesno magare ili šugavo kljuse, pa majkama krade djecu. Nakon što bi usmrtio dijete, popio bi mu krv.  Orko po nekima nastaje na kokošjem  gnojištu koje nije bilo prekopano sedam godina ili pak od smeća. Najčešće se pokazuje noću, kao mali magarac, rjeđe kao mazga, pas kozlić ili crna ovca. Putnici naiđu na njega na putu kako pase ili leži. Ponekad se sam zavuče umornom putniku među noge, te putnik kadkad od ugode zaspe. Odmah ili nakon nekog vremena, Orko se transformira, naraste ili se podigne jako visoko i na svojim leđima nosi ljude u nepoznato. Navodno ga se može zauzdati nerabljenom uzicom ili krunicom, a boji se pasa koji ga mogu rastrgati.  U okolici Splita nazivaju ga Manjinjorgo, a riječ je o morskom duhu nastalom iz duše utopljenika, koji se javlja u liku magarca ili kao napuhana kozja mješina. Od Manjinjorga ljude se mogu obraniti svetim moćima i blagoslovljenom travom, a onog čovjeka koji bi se uspio od njega obraniti, Manjinjorgo bi od glave do pete zalio smrdljivom tvari. Orko se u Istri zove Mrak ili Malik, a od njega se čovjek brani tako da zamijeni lijevu i desnu cipelu. Mrak je gorostas koji opkorači cestu i hoda od krova do krova ili od stabla do stabla. Ljudi se usuđuju proći naprijed samo kad su trojica, što asocira na Sveto Trojstvo i utjecaj kršćanstva. Mrak se po nekim izvorima ne vidi i ne čuje se, ali škodi dječjim pelenama i rublju, kao i rodiljama. Međutim, on pomaže djeci koja mu preko kuće prebace svoj otpali mliječni zub, da im brže naraste. U nekim krajevima se naziva Lorko, te poprima oblik čovjeka, vampira, duba ili čempresa. Magarac je gotovo u svakoj mitologiji zlo biće iz pakla. U indijskoj mitologiji magarce jašu isključivo zla božanstva, dok  je u egipatskoj crveni magarac jedno od najopasnijih bića koje duša može sresti nakon smrti. Magarca također povezujemo sa zlim bogom Sethom čija glava podsjeća na magareću.

Osim Orka, u Trtaru živi i drugo pakleno pseto Nero. O nazočnosti Trtara u pričama Sunčevih ratnika  govori nam i ime velikog kamenog brda Trtara ponad Šibenika te velike i male prodoline Paklenice posred Velebita.

Literatura:

                      MARINKOVIĆ Marinko, Junaci starohrvatskih mitova

                      LOZICA Ivan, Poganska baština